Gen 21 | SerDKE | STEP | I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i učini Gospod Sari kao što bješe kazao.

Genesis 21

1 I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i učini Gospod Sari kao što bješe kazao. 2 Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod. 3 I Avram nadjede ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak. 4 I obreza Avram sina svojega Isaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovjedi Bog.

5 A Avramu bješe sto godina kad mu se rodi sin Isak. 6 A Sara reče: Bog mi učini smijeh; ko god čuje, smijaće mi se. 7 I reče: ko bi rekao Avramu da će Sara dojiti djecu? ipak mu rodih sina u starosti njegovoj.

8 A kad dijete doraste da se odbije od sise, učini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise. 9 I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se potsmijeva;

10 Pa reče Avramu: otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje neće biti našljednik s mojim sinom, s Isakom. 11 A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegova.

12 Ali Bog reče Avramu: nemoj da ti je krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer će ti se u Isaku sjeme prozvati. 13 Ali ću i od sina robinjina učiniti narod, jer je tvoje sjeme.

14 I Avram ustav ujutru rano, uze hljeba i mješinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leđa, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Virsavskoj. 15 A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo, 16 Pa otide koliko se može strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govoraše: da ne gledam kako će umrijeti dijete. I sjedeći prema njemu stade iza glasa plakati.

17 A Bog ču glas djetinji, i anđeo Božji viknu s neba Agaru, i reče joj: što ti je, Agaro? ne boj se, jer Bog ču glas djetinji odande gdje je. 18 Ustani, digni dijete i uzmi ga u naručje; jer ću od njega učiniti velik narod.

19 I Bog joj otvori oči, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode, i napoji dijete. 20 I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji, i posta strijelac. 21 A življaše u pustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemlje Misirske.

22 U to vrijeme reče Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreći: Bog je s tobom u svemu što radiš. 23 Zakuni mi se sada Bogom da nećeš prevariti mene ni sina mojega ni unuka mojega, nego da ćeš dobro onako kako sam ja tebi činio i ti činiti meni i zemlji u kojoj si došljak. 24 A Avram reče: hoću se zakleti.

25 Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove. 26 A Avimeleh reče: ne znam ko je to učinio; niti mi ti kaza, niti čuh do danas. 27 Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvatiše vjeru među sobom.

28 I Avram odluči sedam jaganjaca iz stada. 29 A Avimeleh reče Avramu: šta će ono sedam jaganjaca što si odlučio? 30 A on odgovori: da primiš iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.

31 Otuda se prozva ono mjesto Vir-Saveja, jer se ondje zakleše obojica. 32 Tako uhvatiše vjeru na Virsaveji. Tada se diže Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratiše se u zemlju Filistejsku.

33 A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga. I Avram življaše kao došljak u zemlji Filistejskoj mnogo vremena.